[ Prvi put i sjećanja na djetinjstvo :] Retfalački kirvaj

Svake godine 14.09. u Retfali 6. obilježava se crkveni blagdan  po imenu "Uzvišenje svetoga križa" koji uključuje i tradicionalni slavonski običaj kirvaj. Taj dio Retfale tokom cijele godine osim navedenoga dana je pust i zapravo nema nikakvih značajnijih događaja i manifestacija. ali
na dan crkvenog blagdana župne crkve "Uzvišenje svetoga križa" i kirvaja taj dan je pun ljudi, gužve, a svake godine je prepune vesele djece i tinejdžera koji ne mogu odoljeti tzv. mini lunaparku i uvijek mu se vraćaju iz istih razloga, a ti su vožnje razno-raznim ringišpilima, tzv. igrama na sreću gdje se pomoću određenih predmeta gađaju nekakve stvari sa sitnim predmetima ili plastičnim puškama i pištoljima ne bi li neki od njih s kirvaja odnijeli nekakvu igračku ili nekakav drugi predmet koji će ih nakon završetka kirvaja uvijek podsjećati na taj dan. Za odrasle također ima nešto slično tome, no oni bi nakon određenih srušenih predmeta mogli osvojiti i nekakvo alkoholno piće. Svake je godine tradicija da se prije ručka otiđe na misu, nakon koje bi uslijedio ručak, a nakon ručka pojedinci ne mogu dočekati da posjete kirvaj, već doslovno od ranih jutarnjih sati gnjave roditelje da što prije posjete kirvaj.Takav sam i ja bio kao dijete i tinejdžer, no danas to više i nije tako premda moram priznati kako me i dan danas privlače oni maleni autići s kojima se možete doslovno zapucavati jedni u druge ili se čisto malo provozati i ubiti želju za adrenalinskom vožnjom. Doduše takve vožnje jako kratko traju, negdje možda 2 minute, a i nisu jeftine, a zadovoljsvu nikada kraja, pa tako i stoji ukoliko se ikada spremate na kirvaj pripremite malo više novaca sa sobom jer sve što tamo pronađete za sebe i svoju djecu zbilja će biti potrebnija pozamašnija svota novaca. Iako je ovo crkveni blagdan, uključujući i sve druge veće blagdane poput Uskrsa i Božića, kirvaj se također sveo samo na hranu, ringišpile i štandove, a onog duhovnog poziva nema. Kao klinac i tinejdžer sam odlazio na taj dan i sve druge veće blagdane u crkvu, a danas sve rjeđe,pa gotovo i nikada, jer sam kao i svaka druga djeca radovao se samo ringišpilu i štandovima na kojima ste mogli pronaći doslovno sve, od igle do lokomotive. Na taj dan za stolom se uglavnom okuplja rodbina i prijatelji,a i svake posjete su uzajamne. Što se tiče hrane svake godine bude drugačije, pa se ovoga puta kod bake i djede na trapezi moglo pronaći :domaća juha od junetine ( kuhano meso, povrće iz juhe, domaća tarana ( sitna ribana domaća tjestenina )) ujina pita sa sirom i špinatom ,sos od rajčice i kuhana junetina, filovana paprika uz kašicu od krumpira ( koju nismo jeli pored sve navedene hrane, tako da je nisam fotografirao ), pečeni krumpiri, pečena janjetina, mladi luk, te na samom kraju kolači - "šape" s medom, krancle i mađarica. Što se tiče ovog zadnjeg kirvaja odaziv ljudi i nije bio baš u ne znam kakvom velikom broju kao što je to nekada bilo. Ljudi jednostavno ili nemaju novaca ili nisu zainteresirani više za takve stvari.
Meni je ovo ujedno bio najbolji kirvaj do sada samo iz tog razloga jer nije bilo velike gužve, ljudi su bili mnogo više opušteniji i vedriji nego li prije ili sam barem takav dojam stekao, a i djeca su bila mnogo bolja nego li ikada prije -nisu se nikakvi neredi pravili kao što sam prije mogao primjetiti.

Tako da sam ovoga puta odlučio s Vama podijeliti virtualnu avanturu crkvenog blagdana i kirvaja. :)

Zaputio sam se u prijepodnevnim satima, tako da dolaskom na mjesto "zločina" :D nije se moglo vidjeti ne znam što, jer su se ljudi tek pripremali i postavljali ringišpile i štandove, pa eto
nekoliko fotografija pri samom dolasku. 

Autići djetinjstva kojih se jednostavno nikada nisam mogao zasititi. 

Štandovi u pripremama. Prije nekoliko godina kompletno cijela ulica je bila upotpunjena s tim štandovima koji su čak dosegnuli do crkve, no nažalost iz godine u godine ih je sve manje i manje.

I naravno crkva "Uzvišenje svetoga križa" :

Pri samom ulazu u crkvu također se nalazio jedan maleni štand, na kojemu ste mogli kupiti različite krunice, privjeske i lančiće.

Nakon prvog jutarnjeg obilaska, pravac je bio kod bake i djede i iščekivanje, ali i pomaganje oko ručka. 

Ujina pita ( štrudla sa svježim sirom i špinatom ) :

 Dosta dugo je nisam jeo, pite i štrudle općenito. Savršeno masna, baš po mojem guštu. :)

 Bakina domaća juha od junetine, povrća i sitne ribane kašice ( tarana ) :

Domaći sos od rajčice ( paradajz sos s kuhanim mesom - junetinom ) :

Bilo je i punjene paprike s kašicom od krumpira, no tko će jesti punjenu papriku pored pečenje janjetine, zar ne? :D 

Ovo je prvi puta da sam jeo janjetinu, jer gdje god da sam je imao priliku isprobati jednostavno mi nije odgovarala, što zbog intenzivnog mirisa, što zbog pečenja - načina na koji je spremljena. 

A u ovoj sam se doslovno ugušio. :) 

I pred sam kraj nešto malo kolača : 

Nakon malo podužeg odmora, guštanja i chill-anja s obitelji opet smo se zaputili na kirvaj i ovog puta imali što i vidjeti. :)

Različitih igračaka ili kako ja volim reći "đinđa" za mališane. 

Ušećerenih jabuka, karameliziranih bombona ...

Veliki tobogan za mališane, štandovi sa šećernom vatom, kokicama, pommes fritom...

 Što se tiče gastronomije ostao sam malo razočaran. Kao i na svakom kirvaju mogli su pronaći štandovi s pommes fritom ( prženim krumpirićima), šećernom vatom koje se danas mogu kupiti i s različitim okusima - banana, vanilija, čokolada, šumsko voće... Prošle
godine čak se mogla kupiti i degustirati pečena prasetina,janjetina, hamburgeri, različita alkoholana i bezalkoholna pića, no jučer kada sam posjetio kirvaj toga nije bilo. Ne znam, možda danas, sutra ili prekosutra bude veći izbor.

 Preokupirane ulice ljudima ...

I naravno moj "divni" fotoaparat koji nije bio u mogućnosti da uhvati djecu dok se voze, a i razlog svemu tome je bio taj da se mrak počeo lagano već spuštati, dan je bio čudan, niti je sunce sjalo kako je trebalo, niti je kiša padala. Uglavnom bilo je dosta oblačno.  >_>

Nakon obilaska, fotografiranja i znatiželjnih pogleda uprtih u moj fotoaparat uslijedilo je nešto što me opet vratilo u djetinjstvo, a to je šećerna vata. 

Cijena je 10 kuna. Djedi nikako nije bilo jasno kako ja to mogu uopće jesti. :D Nudio sam ga da je i on isproba, na što mi je rekao da je bacim. Rekao sam kako neću baciti 10 kuna u vjetar, na što sam dobio odgovor kako će on meni dati još 10 kuna. :D Naravno, nisam posustao, odustao, niti se nećkao hoću ili neću. To je nešto što me vratilo u djetinjstvo i jednostavno se isplatilo isprobati je opet.

Što se tiče samoga kirvaja i ringišpila oni će se na toj retfalačkoj lokaciji ("Žuto naselje" nalaziti negdje oko 2-3 dana, pa ukoliko ste u blizini, posjetite ih svakako.