[3,2,1 PECI :] Plazma cheesecake

Prije nekoliko tjedana sam čuo od prijateljice kako needucirani ljudi food bloggerima smatraju osobe koje svakodnevno posjećuju restorane i pišu o recenzije koje obuhvaćaju sveukupni dojam s velikim naglaskom na hranu - bilo da govorimo o slanoj ili slatkoj. 😂😂 Često se znam zapitati kako ja u svojem životu ne naletim na takve ljude jer vjerujte mi na riječ da im ne bih ostao dužan. Shvaćam da postoje dvije, pa možda čak i tri kategorije ljudi, a to su educirani, needucirani, a oni treći spadaju u kategoriju koji ništa ne znaju ili ih jednostavno ništa ne zanima. Sve kategorije shvaćam, baš kao i glavnu činjenicu da ljude treba educirati, naravno ukoliko žele i ukoliko ima pomaka u pozitivnom aspektu. To bi bilo kao npr. ovaj zeleni tanjur na fotografiji - ja ću uporno govoriti da je taj tanjur zelene boje, dok će biti pojedinaca koji bi rekli da npr. narančaste boje. To je valjda normalno, ne znam. Svi smo drugačiji, bolji ili gori, jači ili slabiji, a najbitnija je činjenica da sve različitosti trebamo ko'lko tol'ko shvaćati i za svakoga imati razumijevanja i vremena. No, da se opet vratim na priču o food bloggerima i za sve koji i dan danas imaju iskrivljenu sliku o ljudima koji se bave takvom tematikom i takvom vrstom "posla", baš kao i za sve koji recimo sada čitaju ovaj tekst. 

Biti food blogger nije lagano, barem ne meni,pogotovo ako si kvalitetan blogger, a pogotovo ne onda kad imam privatnih obaveza koje gledam obaviti što je moguće bolje i kvalitetnije. Prije nekoliko mjeseci gostovao sam na STV-u gdje ste mogli čuti što znači biti food blogger, koliko dugo, na koje načine i stilove koristim ovaj svoj blog, pa sve do samog završetka slaganja scene. No meni niti tada nema kraja, jer u arhivi imam jako puno recepata ( što hladnih, što toplih, što glavnih jela, što deserata, što napitaka ) koji trebaju ugledati svjetlo dana i biti objavljeni, a onda vodim taj tzv. "rat" u svojoj glavi jer mi bude teško odabrati. Neki bi možda i rekli :"pa ako ti to predstavlja problem i oduzima toliko vremena odustani". NE, nikada neću odustati jer me svaki ispisani recept motivira. Motivira me kad mi se netko javi i kaže kako im je odlično jedno slano ili slatko uspjelo ili me pitaju za kojekakve savjete i sl. E gospodo, to je poanta cijele priče, a prvenstveno iz samog razloga što obožavam svoju struku i živim za nju.  Prije pisanja i objavljivanja bilo čega provedem nekoliko sati dok pronađem što bih mogao objaviti, pa dok pronađem recept ili ga osmislim izgubim pola dana. Sljedeća faza ja faza razmišljanja. 

Nekako mi uvijek bude najteže započeti priču o nečemu. Gledam da je svaki objavljeni recept detaljno pojašnjen pa i do onog najmanjeg zrna soli ili papra koje sam unio u to jelo. Kod mene je glavni moto bloga ; ukoliko ja ne bih jeo to što sam skuhao, tada to jelo ili slastica neće ugledati svjetlo dana na ovom blogu. Uvijek polazim od sebe i kako i na koji način bih se ja osjećao u tom datom trenutku.  Kao food blogger se ne možete obogatiti, ali možete nekoga usrećiti - bilo da govorimo o jednom kvalitetnom receptu, odličnim savjetima i trikovima ili čak s dobrom fotografijom, možete imati svoju vlastitu virtualnu kuharicu ukoliko nemate ideja što skuhati ili ispeći, dijelite s drugima svoja mišljenja i stavove o hrani - tj. puno je razloga zašto volim biti food blogger. Biti blogger u Hrvatskoj je još uvijek SCI-FI ( znanstvena fantastika ), dok je biti blogger u bilo kojoj priči ili segmentu vani to sasvim normalna stvar. Kod nas je to tek početak koji ide doduše pužjim koracima, ali ide, kotrlja se. Istina je da food bloggeri rade i recenzije određenih mjesta koja su posjetili i kušali hranu s istih mjesta, ali to nije presudno, niti se oni s time bave svakodnevno, čak neki ugostitelji se i ne slažu s takvim stvarima, ali uglavnom je pozitivnog karaktera. Da ne dužim previše, jer ipak i o ovom cheesecake-u treba napisati koju ... 😁

Ovo je još jedan slatki recept iz RTL-ovog serijala Tri,dva,jedan PECI. Doduše zadnja sezona i dvoboj u koji smo sestra i ja otišli zbog najmanjeg zbroja ocjena. 

U životu i kroz život čovjek se treba znati nositi s padovima, negativnim ljudima i situacijama, kritikama, a ne gledati na život da je uvijek dobro samo ako pobjeđujemo ili dobijamo. Držim se uvijek one poznate fraze koja je zapravo činjenica, a ona je ta da kako zračiš tako i privlačiš. Ista priča je i s ovim super klasičnim cheesecake-om. Otišli smo u dvoboj, što sad, idemo dalje i kako napravimo, napravimo i što žiri odluči tako će i biti. 

  

 Prije nego li sam uopće razmišljao da li da objavim ovaj recept upitao sam se koliko je on zapravo jednostavan, ali nemojte si previše umisliti da je uistinu i tako. Činjenica je ta da je ovaj recept jako jednostavan, ali samo jedna tehnička greška može ga dovesti do toga da ne zadovolji profesionalno nepce. Na svaki segment ovog kolača treba paziti, što najviše uključuje samu podlogu od keksa. Kod bilo koga da sam isprobao cheesecake-e ( govorim o amaterima ) nije me ostavio ravnodušnim. Najveći problem i prepreku mi je uvijek predstavljala ta podloga od keksa koja je kod svakoga bila nabijena, tj. jako utisnuta u kalup i to na način da ga tokom konzumacije nisam mogao prepoloviti viljuškom. Krema od sira je bila drugačija priča, ali opet nije imala tu svoju konzinstenciju, kremoznost i svilenkastu strukturu što može dovesti i do činjenice da je moguća kriva uporaba sira, sastojci nisu podjednake temperature, previše je umućeno i sl. 

Kod ovog cheesecake-a mi se najviše svidjelo to ukoliko je dobro ohlađen i tehnički dobro odrađen može biti savršeni komad kolača koji si možete priuštiti. Sviđa mi se ta njegova svilenskasta struktura od sira koja je obogaćena štapićem od vanilije i nježnom aromom limuna, pa možda i čak limete kao alternativne zamjene. Za ona malo zahtijevnija nepca i ukoliko smatraju da su cheesecake dovoljno usavršili, možete slobodno ubaciti i sezonsko voće za koje smatrate da bi najviše odgovoralo ovoj kombinaciji. Krešimir i Tomislav su u ovom dvoboju odnijeli pobjedu zato jer je njihov cheesecake bio mnogo više kompaktniji, tj. više je bilo želatine u njemu. Meni osobno naša tehnička odrađena tekstura kreme je bila daleko bolja i ukusnija, jer ne volim slastice i kad ih ljudi doslovno zacementiraju s želatinom jer se boje da se krema neće dovoljno i na vrijeme stići stegnuti i ohladiti. A sad nakon ovog opširnog i detaljnog teksta, zaista, ali zaista idemo na recept! 😁

Sastojci potrebni za podlogu :( kalup fi "25)

• 250 g "Plazma" keksa ( mrvljenog ili cijeloga ili nekog drugoga) 
• 125 g maslaca

Sastojci potrebni za aromatičnu kremu :

• 200 g krem sira ( npr. philadelphia, vivis, abc ...)
• 200 g mascarpone sira
• 400 g slatkog vrhnja za šlag ( koristili smo z'bregov)
• 100 g šećera u prahu
• 1/2 štapića vanilije ( srž )
• 3 listića želatine ( ili agar-a )
• 30 g soka od limuna ( ili limeta + korica nešpricanog limuna ili limete)

Postupak:

 

 Prije same izrade ove popularne slastice pripazite i obavezno sve sirovine ostavite barem nekoliko sati van hladnjaka, tj. da budu sobne temperature.Kalup za tortu obložite masnim papirom za pečenje. U manjoj posudi na laganoj vatri otopite maslac, te ga dodajte usitnjenim(prah) keksima. Smjesu rukama dobro razradite sve dok ne postane homogena i da se s njom može raditi. Prebacite je na masni papir za pečenje i rukama lagano obložite dno i manji dio stranice okruglog kalupa.Želatinu namočite i pripremite po uputama s deklaracije. Sireve i šećer u prahu dobro razradite mikserom dok ne dobijete homogenu smjesu, a zatim dodajte koricui sok agruma i srž 1/2 vanilije. Ručno umiješajte da se svi sastojci prožmu i smjesa bude homogena.Obavezno probajte okus kreme, a po potrebi dodajte još agruma, što soka, što korice. Želatinu rastopite, te dodajte kremi od aromatiziranog sira. Slatko vrhnje istucite u čvrsti šlag, pazeći da ga ne pretučete, a zatim ga dodajte u aromatiziranu kremu od sira,te još jednom lagano i ručno umiješajte. Smjesu spatulom lagano poravnajte, te ostavite u hladnjaku najmanje 2-3 sata ili preko noći.Ukrasite po želji ili dodajte dodatnog sezonskog voća po želji i ukusu.