Kulinarsko "putovanje" - dvije bubamare

Ovogodišnje ljeto prošlo je mnogo brže nego li sam mogao  zamisliti. Dok su drugi tražili zaklon od sunca, odmor od multimedije,posla, pronalazili osvježenje u moru odlučio sam ovo ljeto koje je iza nas ostaviti radno,te se odlučio ove jeseni psihički odmoriti od svega, a nakon toga naravno u nove radne pobjede. Tako sam odlučio da odem malo dalje i na pasivni način ( hvala Bogu ) okusiti što i kako drugi kuhaju, a u drugu ruku i glumiti "dadilju". Prijateljica koja me savršeno poznaje i zna kako će mi ovaj odmor savršeno odgovarati, te me je pozvala k sebi da se odmorim, ali i njoj pravim društvo jer trenutačno živi u većoj kući i po cijele je dane sama, ostali članovi obitelji su u školi, drugi rade... Nisam imao nikakav prijevoz do Josipovca, pa sam morao sjesti na gradski autobus, te se uputiti tamo. 
Po dolasku u Josipovac do njezine kuće ima još dobar komad hodanja oko 15-tak minuta. Cijela ulica se osjetila po štalama i životinjama, mirisima na koje nisam naviknuo.
Da budem iskren malo sam se zgrozio činjenicom kad sam vidio što i kako ljudi jedu. Obično je to teška, masna i dosta teže probavljiva hrana i isto tako osjeća se oskudica kao i po drugim većim gradovima, ali i kompletnoj državi.Ne mogu reći da se nešto super zdravo hranim jer nije tako, a i po svim mojim objavljenim receptima može se zaključiti, ali konzumiram raznovrsno koliko god mogu, ne baziram se samo recimo po mesu ili povrću i sl. Nakon svakog ručka uhvatio bi me onaj popodnevni umor što dakako kod kuće nikada i jedini razlog tome je taj što je hrana dosta masnija i teže probavljiva, no ipak prijateljica i ja smo po kući svaki dan nešto radili i bili fizički aktivni tako da nam u jednu ruku hrana kao takva i dobrodošla. Onaj tko je domaćica/domaćin zna i sam/a koliko vremena otiđe i brzo zapravo prođe jer po kućama i stanovima se stalno može nešto spremati i sređivati, počevši od usisavanja, čišćenja prašina, pranja i slaganja rublja, a tu je i njezin maleni sin koji je napunio 1. godinu pa i on također traži i treba svoje potrebe, a isto tako i svakodnevno kuhanje i tako iz kruga u krug. 

Prvih nekoliko dana posvetili smo se generalnom čišćenju, kuhanju, presađivali smo cvijeće, briga o djetetu, cijepanju drva za ogrijev i razrađivali smo plan što da kuhamo i koje kolače ćemo peći za rođendan malog Patrika, pa krenimo onda nekakvim redom :

                                         

Fino mesno varivo s povrćem : vrlo ukusno i brzo. Jedina mana kod ovog variva je bila ta da je varivo bilo malo gorkog okusa i nedovoljno začinjeno, više je vuklo na bljutavo, ali i laganija verzija variva što me osobno ugodno iznenadilo s obzirom da u jelu nije bilo nikakve vrste zgušnjivača.

 Pa je bila i gusta juha od rajčice, slanine i domaćih dugačkih rezanaca. Osobno mi je bila ukusna, no ne preferiram juhe koje se prave s puno zaprške, zasitna je također pa može doći i kao samostalno jelo.

Prijateljicina kćerka gotovo pa svako jutro je jela prepečni kruh s čokoladnim namazom, a i mene nije ostavila ravnodušnim pa sam i to morao isprobati. Ona u svojoj verziji čokoladni namaz malo zagrije u mikrovalnoj pećnici kako bi namaz postao što bolje razmazljiviji, a zatim je premazivala svaku krišku kruha, te vrlo kratko zapekla u onome tosteru za tople sendviče, a ja sam došao na ideju da doda i svježe mljevenih lješnjaka, pa je na kraju sve to izgledalo ovako :

Vratili smo se natrag u Osijek, točnije Donji grad je prijateljica tamo ima baku koja je jedva pokretna, a obično svake nedjelje je ona kod nje jer su zajedno na ručku, pa je tako došao red i na mene da nešto napravim. Dakako nisam mogao raditi kako se meni sviđa i odgovara, već sam slijepo slijedio njihove naputke i naravno ovo je bilo jedno od kaloričnijih jela koje sam jeo u životu :

Njezinoj baki su kupili ovaj stariji štednjak koji ide na drva ( vjerojatno ste već svi čuli i vidjeli za njega ). Sviđa mi se što se na njemu može dosta vrsta jela skuhati odjedanput, s time da sve bude gotovo u rekordnom vremenu. Jedini problem je bilo stajati uz takav štednjak, miješati i kuhati jer dosta jako grije i brzo postane čovjeku nenormalno vruće.

 Piletinu smo rastrančirali na komade, te je panirali na malo drugačiji način. U krušne mrvice smo dodali oštrog brašna, vrlo malo slatke mljevene paprike, sol i crni mljeveni papar. Prvo smo panirali u mješavinu s krušnim mrvicama, a zatim u jaja, te u vruće ulje, te pržili na slabijoj vatri. 

A sada nešto što dosad uopće nisam čuo da se tako nekoć davno radilo. Od preostale masnoće u kojoj smo pržili piletinu i svinjetinu ( kotlete bez kostiju ) rekli su mi da podlijem s tom masnoćom restani krumpir. Krumpir je kraju balade bio ukusan, no kad sam se samo sjetio koliko je to zapravo kalorično pao mi mrak na oči. Restani su ogulili, izrezali ga na kocke srednje veličine i skuhali na uobičajeni način. Procijedili su ga, a u posebnoj posudi su dodali tu masnoću od prženja  i na njoj pirjali crveni luk sve dok nije omekšao i dobio lijepu smeđu boju, te sjedinili s krumpirima i dodali malo mljevene paprike i soli po ukusu.

Ručak ne bi bio ručak, a da nije bilo i nekakve juhice.... 

A isto tako i gris noklica koje je prijateljica umutila, s time da nije imala svinjske masti, pa su noklice malo bile i žilavije, gustoću je savršeno pogodila. 

 I naravno za sam kraj domaća ukiseljena miješana salata.

 Na kraju je to sve izgledalo ovako, pa Vi presudite : 

Vratili smo se kasno poslijepodne iz Osijeka za Josipovac. Tek tada sam počeo obraćati pažnju na nekakve ljepljive trake koje su visile po svim mogućim rasvjetnim tijelima. Naime tamo ima jako puno muha, pa su se odlučili da tome nekako stanu na kraj, a i da budem iskren ovo zbilja djeluje, pa eto ukoliko imate problema s muhama i ne možete s njima nikako izaći na kraj evo funkcionalno rješenja. ;)

Sutradan je dan naravno započeo na isti način kao i prijašnji, a jelo se :

Juha od povrća 

 Špinat na mlijeku s izuzetno masnim popečima od krumpira, slanine i crvenog luka ....

Dok je maleni Patrik pokušavao zaspati nakon sisanja, ja sam izašao malo van na dvorište i tako i primijetio kako je dvorište puno Bubamara, te sam se odlučio fotografirati. Iako imam prosječni digitalni fotoaparat vrlo sam zadovoljan s ishodom :

 A isto tako naišao sam na nekakvu vrstu bube, koju nisam nikada dosad vidio, pa sam je morao zabilježiti. :D

 

Sljedećih dana kuhalo se : 

Domaća juhica od mrkve, korjena peršina, crvenog luka, kopra i "trganca" od grisa

 

Svinjska tzv. "špic" rebra s krumpirima

 

I za desert palačinke s domaćom marmeladom od marelice koje su bile najbolji dio dana. Ukusnije palačinke nisam dosad jeo, ali ne iz razloga jer ih je moja prijateljica pravila, već su zbilja bila jako ukusne.

 

Pa je tako i bilo :

Jedno seljačko jelo koje sam nazvao "Seljačka tava". Krumpiri sa slaninom, kobasicom, crveni lukom i preliveni jajima, te gratinirani.

 

Nakon svega toga već smo se prijateljica i ja dogovorili što ćemo za Patrikov rođendan sve praviti. 

Prvo što je trebalo napraviti su bile prhke kore za "Mađaricu" i "Limun pitu".Prijateljica je umijesila prhko tijesto i baš kad je počela razvlačiti kore Patrik je postao nemoguć, te je morala obustaviti posao, a ja sam ga kasnije dovršavao i "ratovao" s njima sve iza ponoći.

 Tako da smo onda sutradan, dan prije rođendana samo filovali i završavali ostale kolače.

Limun pita koju sam ja radio : 

I Mađarica koju je prijateljica radila :

 

 

Prijateljica je napravila i tijesto za mini princess krofne s kojima nisam bio zadovoljan jer naime tijesto je bilo dosta masno i malo slabije se dignulo. E sad da li joj recept nije valjao, ili joj je kuhinjska vaga bila krivo namještena ili je bila neispravna. No, sve u svemu bile su preukusne. Ja sam bio zadužen za punjene i završetak dok je ona druge poslove po kući obavljala.

 Osim ove tri vrste kolača odlučili smo se od ostataka ( "okrajci" ) Mađarice i limun pite napraviti male tzv. "tornjeve" u koje smo naknadno dodali rastopljene čokolade za kuhanje, petit keksa i malo likera od višnje. Svaki vrh tornja smo umakali u rastopljenu čokoladu.

 

I tako dok su se kolači pripremali, Patrik je sve pomno promatrao, meškoljio se i folirao pred objektivom.

Došao je i dan Patrikovog rođendana. 

Za obiteljski ručak smo pravili malene zagrebačke odreske s pekarskim krumpirom. U krumpir smo stavili malo mljevene slatke paprike, soli, slanine i crvenog luka.

Naravno opet je bila juha od povrća s noklicama od brašna koju smo pred kraj kuhanja legirali s žumanjkom i kiselim vrhnjem.

A došao je red i da Patrik zareže svoju prvu tortu s kompletnom obitelji. Tortu mu je pravila njegova teta. Sastojala se od klasičnog biskvitnog tijesta. Kore je premazivala s domaćim pekmezom od šljiva, te krema od lješnjaka.

A bilo je i malo drugih kolača koje je obitelj donijela, pa se tako našlo tu i savijače s makom i bundevom, kakao kolač, te kolač od mrkve i jabuke.

Sve u svemu hrana i nije bila toliko loša, osim što sam već nekoliko puta napisao kako je dosta teška i masna, uglavnom većina stvari se bazirala na juhama od povrća, krumpirima i mesu. Eto nadam se da ste koliko-toliko uživali u fotografijama i da ste možda dobili inspiraciju za nekakva dodatna jela, a ja se bacam na pisanje novih recepata. ;)