Kada ste zadnji put pojeli kompot,doručkovali ili jednostavno konzumirali voćku? Ne mislim na onaj industrijski u kojemu je voće termički ubijeno, blijede boje, prenatrpano nepotrebnim šećerom, zgušnjivačima, gdje je voda iz kompota slađa od voća u kojemu se pronalazi. Mislim na onaj pravi, voće koje je ubrano prošli dan, kojega ste Vi oprali, očistili od vanjskih mehaničkih oštećenja,oljuštili, ogulili, izrezali na željenje komade i pripremili za daljnu termičku obradu. Ja jesam ne tako davno i to niti više niti manje od dunja. Dunja kao nadolazeća jesen i dunja koja je ubrana u Baranji. Bez ikakvih pesticida, voska i sl sranja. Srce mi k'o kuća veliko i to iz vrlo prostih banalnih sitnica, sitnica koje me jako razveselila, sitnica koje meni znače sve. Nije samo to jer se radi o dunjama, već iz razloga što je ovo moj prvi recept na blogu u kojoj glavnu ulogu predstavlja dunja.Kao klinac tokom ferija ili čak tjedno ili samo vikendima kod bake mi je bilo najljepđe doba. Bake su nas razmazile, morate priznati. Baš kao i mene moja. Svakodnevno nakon bakinog ručka ili večere na stolu su se mogle pronaći i slatke stvari u obliku palačinki, sladoleda, razno raznih kremastih i suhih kolača, ali...Ničemu se nisam toliko radovao kao voćnom kompotu od bake i to od pomno biranih plodova voćaka( kako bi rekli u reklamama 😁😂). Više topao nego li hladan, sočan, mirisan...Danas te tradicije više nema, nažalost. Moji kompoti koje danas radim jesu ukusni i tehnički odrađeni, no oni nikada neće biti onakvim kako ih je baka radila. Sve se promijenilo i ništa nije kao prvo. Samo da počnemo od voća i povrća koje nema boju, okus i sl.,a gdje su drugi presudni faktori? Nažalost, šteta, šteta velika. Prije nekoliko dana vremenske prilike (da ne kažem neprilike) pokazale su svoje prave jesenjske zube što se odrazilo na moj urbani vrt i većinu jednogodišnjih biljaka. Sunce je zubato, noći i jutra su sve hladnija, baš ono prava prevrtljiva jesen kako joj i priliči. Dunja kako kontrazititevno, kako svojom pojavom nikad mi nije bila napeta. U smislu da sam je uvijek morao imati pri ruci kad joj je sezona i nešto od nje pripraviti. Ove sam dobio pa sam se odlučio od njih napraviti nešto što će nas ugrijati u ovim hladnim danima, noćima pogotovo pa je tako i nastala ova priča i ovaj recept o njoj.
S obzirom kako joj je vanjski dio bio dosta mehanički oštećen, morao sam je termički obrađivati bez kore, a u kori je sve ono najbitnije i najfinije koje Vam voćke mogu pružiti. Potrebno ju je termički obraditi mnogo više i duže od jabuke, kruške... bilo da govorimo o kuhanju, pirjanju, poširanju i sl.
U ovu priču savršeno se uklopio ekološki zeleni čaj s aromom trešnje. 😍😍 Zaista izvanredan čaj koji po mojem mišljenju nema baš nikakvu potrebu za kiselinom (limunom,limetom i sl.), niti medom ili bilo kojim drugim sladilom jer kad ga skuhate uvjeren sam da će zadovoljiti i ona najzahtjevnija i najistančanija nepca. Sve Vam ovisi i kakvo je voće, način uzgoja, branje,ekološka ili pesticidni uzgoj, stupanj zrenja i količina fruktoze u njima. Ista stvar je i s dunjom. Ove dobivene dunje nisu imale nekakav poseban miris, slatkoću je tek počela dobivati, no morao sam je što prije upotrijebiti zbog vanjskih mehaničkih oštećenja i truljenja.
Ja sam osoba koja stvara, kreira, proizvodi i opskrbljuje, nisam pasivni promatrač. Drugačije se ne vidim, jer to Vam kuhanje omogućava. Nisam osoba koja često, pa čak niti mjesečno posjećuje restorane i to iz više razloga. Ljudi vode vječnu i beskonačnu borbu s vremenom. Nitko za ništa nema vremena (kao fol, jelte), ali za hranu sam siguran da svi mogu, žele i hoće pronaći vremena. Nema me u restoranima jer su svi monotoni. Neumorna bitka loše odrađenih hamburgera, kebapa koji su sve samo ne identični njima, pizzama, ćevapima, burecima, meso s roštilja uz OBAVEZAN pommes jer tko je vidio jesti blanširano povrće, domaću tjesteninu, domaće njoke i sl. i općenito povrće kao prilog glavnom jelu. Još jedan bitni defakt je taj da je moje nepce teško zadovoljiti ne vjerujem da bih prešutio na prepečeni komad mesa,nedovoljno sočnosti i začina ili jednostavno da određeno jelo nije tehnički dobro odrađeno, a do sada u Osijeku rijetko da je tko to uspio. Mnogi vjeruju i uvjereni su kako moraš biti ne znam kakav poznavatelj kulinarstva da bi si mogao nešto pripremiti i zbog takvih stvari najčešće odlaze i obilaze restorane, što ne mora uvijek biti tako, no takva činjenica je glavna u cijeloj priči, nažalost. Sve češće im govorim da bolje taj novac koji su potrošili radije posjete tržnicu, mesnicu, poznatiji OPG i kupe si što žele jesti jer Vam garantiram da ćete dobiti mnogo više obroka, punu zdraviju i bolju hranu. Ne govorim to o kojekakvim burekđinicama, pekarnicama, pizzerijama i sl. već o nekakvim malo elitinijim i otmjenijim restoranima. Ja to gledam na takav način.
Sastojci (za cca 4 gladne osobe ):
- 1 kg očišćenih dunja ( po mogućnosti iz ekološkog uzgoja, po mogućnosti s korom ili neko drugo voće po želji )
- 2 l vode ( koristio sam magnetiziranu )
- 2,5 jušne žlice zelenog čaja s okusom trešnje (ili bilo koji drugi po želji )
- sladilo po želji i ukusu
- zobene pahuljice - ili neke druge po želji (mješavina, sjemenke po želji)
Postupak :
Dunje dobro operite, očistite od mehaničkog vanjskog oštećenja, prepolovite i stavite u dublju posudu. Prelijte s vodom. Po želji možete ubaciti zvjezdanog anisa, cijeli presječeni limun ( ja sam ga osobno ubacio jer volim izraženiji kiseliji kontrast - bilo da govorimo o kompotima ili čajevima. Kako ne bih izgubio puno vremena s dodatnim cijeđenjem kompota - u filter vrećicu za kuhanje kave ubacio sam sadržaj čaja, te povezao kuhinjskim koncem, te dodao u dunje i vodu. Po potrebi možete koristiti dodatna sladila kao što sam već naveo u uvodu. Kuhajte na srednje jakoj vatri sve dok dunje lagano ne omekšaju.
Tokom kuhanja obavezno isprobavajte okus kompota, te u hodu ga po potrebi dorađujte.Kad se skuha kompot ostavite poklopljen nekakvih cca 15-tak minuta, a zatim izvadite filter s čajem. Prije služenja dodatno ohladite ili blago ugrijte (ovisno o sezoni, vremenu ...). Sutradan imati ćete ukusni domaći kompot koji možete poslužiti svojim najbližima. Ja sam ga konzumirao u kombinaciji s zobenim pahuljicama. Njih možete u ovom kompotu omekšati na način da 1/2 sata ili najbolje preko noći ih ostavite u soku od kompota. Zobene pahuljice će omeškati, napraviti će se ukusna i aromatizirana gusta kašica na koju nitko neće ostati ravnodušan.I jedino tada ćete znati što jedete. 😉
Nema komentara:
Objavi komentar
Ukoliko ste isprobali jedan od mojih recepata ili tehnika i svidjelo Vam se (ili čak i ako niste), javite mi. Također, slobodno podijelite svoje recepte, postove ili fotografije, ali svakako pripazite na moj blog i navedite njegov izvor. Napraviti ću isto za Vas. To je samo dobra "karma dijeljenja hrane".
A ako vam se "sviđa" moja Facebook stranica , dobit ćete vezu za svaki novi blog post, kao i na neki drugi sadržaj koji ponekad postavljam, a ne ovdje. Ali najbolji način da ostanete povezani je da jednostavno pratite moj blog tako da ćete dobiti e-poruku svaki put kada bude novi post.
Zabavite se u kuhinji, jer to je najbitnije! :)
If you tried one of my recipes or techniques and loved it (or even if you didn’t), let me know. Also, feel free to share any of my recipes, posts or photos, but just be sure to credit my blog and mention that you found it here first. I do my best to give credit to my sources as well. It’s just good food karma.
And if you “Like” my Facebook page you’ll get a link to each new blog post as well as to some other content I sometimes post that doesn’t make it on here. But the best way to stay connected is to simply follow my blog so you’ll get an email whenever there’s a new post.
Now, let’s go have some fun in the kitchen!