[ Kuharstvo,slastičarstvo i meditacija :] Jaje na oko

Čvrsto sam uvjeren da je profesionalno,dobro i kvalitetno kuhanje fizička stvar, te svakako spada u kategoriju treninga, što fizičkog, što psihičkog, a u to se mogu ubrojati naporni rad,stres, dugih sati i stajanja na nogama i iscrpljenjost koju iziskuje ovaj posao, te privlači ljude koji vole određenu vrstu zlostavljanja. Pravo je ushićenje , a i izazov upitati se : "Koliko možeš izdržati?" Ponekad kroz svoje godine, a pogotovo u ranijoj mladosti preispitivao sam samoga sebe da li je to način da se sretno proživi sretan život. Nemam odgovor na to pitanje, uopće, ali ...

Jedino dok kuham i pripremam slastice znam što radim. U milion novinskih i virtualnih članaka, intervjua, spontanih i ne toliko spontanih, profesionalnih i onih manje profesionalnih svima sam govorio kako je za mene kuharstvo terapija, meditacija i punjenje baterija. Guštam u tome, opušta me i relaksira, liječi mi dušu. Slastičarstvo je za mene veliki izazov, neovisno o mojem slastičarskom iskustvu jer u meni budi napeti adrenalin koji pršti pozitivnim i lijepim emocijama,  kao kada vodite ljubav s osobom koju volite i do koje Vam je stalo, baš kao i fokus na posao,dobro koncentraciju i trening. 

Kad pripremam hranu ili slasticu um mi je potpuno isključen pa se moja takva eskpresija zna kod drugih manifestirati na način kao da nešto nije u redu sa mnom, da me nešto brine i muči i sl. 😁
Vodim se osjećajem "ovo mora biti ovdje, ovo tamo, ovo ide ovdje, ovo izgleda dobro tamo", pa je totalno identično meditacijskom stanju. Moja hrana izražava moju osobnost. Kad kuham i pripremam slastice dajem cijeloga sebe. To prijeđe na ljude koji konzumiraju moju hranu, te kroz moju hranu  mogu osjetiti moju osobnost. 

Sve zaslužuje trud jer je za sve potreban trud.Hrana može biti egomanijak, može biti jako glasna, agresivna. Ne razmišljam više o tome da trebam udovoljavati drugima. Oduvijek sam sanjao o svemu što mi se sada događa, ali o onome svemu što me čeka u narednoj budućnosti. Stalno se podsjećam da moram to zaista živjeti, biti u tome i cijeniti to sve sada da ne nestane.

Ovo je slastica koju sam kao dijete samo jednom konzumirao i to kod tatine mame. Ne znam zašto moja majka to nikada nije pripremila prije, niti sam imao pojma da slastica kao ova uopće postoji, ima svoje nekakvo značenje, svrhu i sl. U to vrijeme baka je bila živa i bili smo joj u posjetama, u njezinoj kući. Tata me pozvao i pitao da li želim kolač "jaje na oko". Sjećam se tog trenutka kao da je bio jučer. Zbunjeno i radoznalo sam ga pogledao te odmah dotrčao do stola da vidim o čemu se radi. Na stolu se nalazila mislim bakina najveća tepsija koju je posjedovala. Količina slastice me malo uplašila, no znatiželjno sam buljio u nju, te odlučno viknuo kako to želim probati. U tepsiji na samom vrhu bila je bijela krema i nešto narančasto, te nekakav proziran preljev - nisam i dalje imao pojma o čemu je riječ. Na prvi ugriz kolač je bio jako sočan. Krema mi nije bila točno definirana, no okusom me podsjetila kao da se u njoj nalazi sir jer je bila blagog kiselkastog okusa,a onda sam počeo konzumirati ono narančasto, te shvatio kako se tu zapravo radi o breskvama. Bile su dosta tvrde pa sam ih morao ukloniti, a niti preljev (koja je u biti bila želatina ) nije mi se svidjela jer je bilo previše, količinski. Naravno da sam konzumirao dvije kocke jer me oduševilo. I od tog dana pa sve do dana današnjeg mi je ostalo u lijepom sjećanju. Slasticu kao ovakvu nigdje ne možete pronaći i konzumirati, što je u biti jako žalosno i tragično, no eto možda ona sada bude nekome dodatna inspiracija ili želja pa se okuša u isprobavanju iste. 

Kolač nije tehnički jako složen, a ljubitelji kiselkastih i voćnih nota oduševiti će se ovom slasticom. U biskvit ide ulje koje biskvitnom tijestu daje mekoću, sočnost i elastičnost, baš kao i odvajanje žumanjaka od bjelanjaka. Krema je vrlo slična mileram torti za koju sam uvjeren da nema osobe koja ju nije pripremala ili konzumirala. U originalni recept idu konzervirane breskve, no ja sam se odlučio za marelice jer su sitnije i manje, mekše, dok su breskve totalna suprotnost marelici, iako mi je breskva ukusnija i bolja od marelice,a vi odaberite što najviše volite i što Vam najviše odgovara,a isto tako želim naglasiti kako bi najbolje bilo voće dan ranije dobro ocijediti kako voće ne bi pustilo dodatnu vodu i sok, te Vam raskvasilo cijelu kremu. S želatinom isto tako treba pripaziti da je ne bude previše. Ja sam pomoću kuhinjskog kista premazao po kremi i marelicama. Savršeno je osvježavajuć, pogotovo tokom ljetnih dana kada miluje i hladi Vaše nepce. Svakako Vam toplo preporučujem ukoliko niste još isprobali ovu predivnu i staru-tradicionalnu slasticu.

Sastojci (za biskvitno tijesto ):

 ( s obzirom kako ljudi zaziru od bijeloga šećera i brašna, ulja i sl. slobodno se možete odlučiti i za nekakvu "zdraviju varijantu )

• 6 jaja (po mogućnosti iz organskog uzgoja)
• 50 g šećera kristala
• 300 g ulja
• 280 g glatko bijelog brašna
• 300 g punomasnog mlijeka
• 1 p.p.
• 2 vanilin šećera ( možete i domaći za koji recept imate isto ovdje na blogu )

Sastojci potrebni za kremu :

• 1 l punomasnog mlijeka
• 3 pudinga od vanilije ( koristio sam dr.Oetker)
• 200 g šećera kristala
• 800 g milerama (možete i kiselo vrhnje od 30% m.m. )
• 2 konzerve bresaka (ili marelica - konzerviranih )
• 1 prozirni preljev za tortu

Dodatni sastojci :

•  ulje
• brašno  (za premazati pleh za pečenje biskvita )

Postupak : 

Odvojite bjelanjke od žumanjaka. Žumanjke pjenasto umutite sa šećerom i vanilin šećerom. Brašnu dodajte prašak za pecivo, te prosijte. U smjesu s žumanjcima naizmjenično dodavajte brašno, ulje i mlijeko te dobro izmiješajte sve dok ne dobijete homogenu smjesu. Umiješajte jedan manji dio ulupanih bjelanjaka kako biste olakšali smjesu, a zatim dodajte preostalu, te lagano umiješajte sve dok ne dobijete homogenu smjesu. 

Smjesu izlijte u pleh za pečenje koji ste prethodno premazali tankim slojem ulja i posipali brašnom. Pecite na 180 C, cca 30-tak minuta.Kad se biskvit ispeče dobro ga ohladite, a zatim kistom ravnomjerno poškropite sa sokom od kompota.   Za kremu - pudinge razmutite s malo mlijeka, a ostatak mlijeka sa šećerom zaluhajte. Kad je skuhan, skinite ga s vatre i umiješajte mileram. Kremu dobro razradite da ne bude grudica i da bude homogena, a zatim prelijte preko ohlađenog biskvita. Voće poslažite po želji i na način da ih rukama vrlo lagano utiskujte u kremu. Ohlađeni kolač premažite s tankim slojem preljeva za tortu koju pripremite prema uputama s vrećice. Kolač svakako ohladite dan prije konzumacije.