[Psihološki utjecaj hrane:] Shakshuka na hrvatski način

Hrana sadrži jestive filozofije života, kojima se nastojimo približiti kroz najizravniji i najrazumljiviji čin: jedenje. Hranu u naš organizam unosimo fizičkim putem, pokušavajući istovremeno unijeti i psihološku hranjivost koju slutimo u njoj. Želimo da hrana potakne određene strane naše prirode i nadomjesti određene slabosti našeg duha. Jesti zbog toga znači puno više od obnove i energiziranja tijela. Hrana vraća ravnotežu našim dušama, pa shodno tome postoje vrste ljudi kojima je hrana ništa drugo već potreba ili samo utjeha.

S obzirom kako hrana psihološki djeluje na sve nas nije za čuditi se kako je svatko od nas drugačiji. Uzmimo samo za primjer jednu osobu koja pola svojega života živi na suhoj i brzoj hrani, baš kao i ona skupina ljudi koji pola svojega života živi na uravnoteženoj prehrani, dajući poseban naglasak na domaćoj kuhanoj hrani. Kad sam bio klinac sve je bilo bolje, ljepše i ukusnije i nije bila potrebna međusobna konverzacija i filozofija o hrani. Hrana (sirovine) je/su bila lijek, svaka sirovina imala je prirodnu boju, miris i okus. Danas je nažalost sve kontradiktorno tom vremenu. Npr. špinat koji nema aposlutno nikakav okus po špinatu, jabuka bez mirisa i okusa i maleni milijun primjera istog. Posuđe u kojemu pripremate hranu također ima jako bitnu ulogu u procesu. Najžešći su mi zagovaratelji zdrave hrane, a onda ih možete vidjeti kako pripremaju hranu u tefal posuđu ili drugim posudama(šerpama) s kojekakvim premazima, pozivavši se kako je to zapravo u redu koristit i da nema nikakvih štetnih čimbenika.

Hrana ne može biti dobra i kvalitetna ukoliko ste stavili ili koristili  neprovjerene, jeftine,sirovine.

Svaka namirnica ima svoj način pripreme i stupnjeve termičkog obrađivanja. To su stvari u kojima se može određivati šta je dobro, a što nije, jer postoje mjerila.

Ljudi to ne znaju, nego zbog svojeg nepoznavanja okusa može im se svašta podvalit,a da uopće ne shvate da jedu zapravo nešto što im se kao ne sviđa ili ne vole. Mene su učili da jedem sve, u granicama normale i da ne pretjerujem s ničime. Djeca su kao i u većini slučajeva najugroženija skupina. Pitam se koliko danas djece ima privilegiju uživati u maminoj ili možda bakinoj kuhinji s obzirom kako većina mama ne kuha (čast iznimkama) nego provode slobodno vrijeme na kavama, frizurama, društvenim mrežama, pedikurama, s ljubavnicima 💬. Nažalost znam ih jako puno, jer najlakše je dati djetetu novac, a djeca kao djeca ne znajući ništa konzumiraju po pekarnicama, restoranima i prčijama od brze hrane zavaravajući i obmanjući ih kako to zapravo i nije toliko štetno. Svatko ima pravo na svoj odabir, ali uz popratnu edukaciju i bez licemjerja. Najveću važnost pridonesite svojem organizmu, tj. slušajte ga nakon svake konzumacije određene hrane i po tome ćete najbolje shvatiti što Vam odgovara, a što ne, baš kao i odraz Vašeg ponašanja nakon konzumacije istog, jer ne kaže se uzalud da smo ono što jedemo. 😉

Jela iz pekača ( znate onog tzv. "pizza pekača" koji je sve ne samo ono kako ga oni predstavljaju jer je u takvom pekaču nemoguća misija ispeći pizzu), su mi najdraža jer im je termička obrada poprilično brza. Nikako ga ne preporučujem za termičku obradu komada mesa jer taj pekač ima regulator topline i jačine koji Vas neće pretjerano oduševiti. Više ćete dobiti skuhane, nego li karamelizirane komade mesa, no za jelo kao što je ovo, vrlo je praktično,a što ga više pojačavate on s vremenom se počne uništavati i dolazi do neupotrebljivosti i to sve zahvaljujući nekvalitetnim grijačima kao i materijalu od čega je napravljen. Kad sam prije više od sedam godina započeo s pisanjem bloga, tu je zaista bila hrpetina domaćih recepta za jela na žlicu, no ne brinite jer ih u pripremi imam još puno. 😀 Ovo jelo mi je poslužilo kao inspiracija vrlo popularnog i brzog jela shakshuka (arapskog podrijetla) koja isto tako ima puno varijacija na naziv ovog jela, s glavnom ulogom zelene leće. U originalu jako podsjeća na klasični ljetni sataraš, samo uz dodatak poširanih jaja. Vrlo pikantni okus i umak od svježih rajčica i paprika, pilećeg mljevenog mesa, te neizostavnih poširanih jaja koje Vam može poslužiti kao doručak, brunch ili kao glavno jelo uz sezonsku salatu po izboru ili pak kao ideja za obrok ukoliko nemate inspiracije ili nedovoljno vremena. Zasigurno ste već kod kuće pripremali slično jelo, baš kao i ja na početku svojih prvih koraka u kuhinji, no tada za taj naziv nisam znao, a i kako kažu da ljudi uče cijeli svoj život. Umjesto zelene leće, možete koristiti i crvenu ili je uopće ne koristiti, možete ovo jelo raditi samo od rajčica i svježe paprike,svježeg špinata, svježeg sira koji možete pri kraju posipati po vrhu, te popratnih začina, ovisno da li volite umjereno ili žešće pikantno jelo, a meni osobno ovo jelo najdraže je raditi u punoj sezoni, kada imamo veliki izbog svježeg povrća i voća. Ja sam se namjerno odlučio za mesnu varijantu, a Vi je slobodno možete raditi i na vegetarijanski način.

Sastojci za 4 osobe :

• 2 velike glavice crvenog luka
• 500 g mljevenog pilećeg mesa (opcionalno i po želji, ukoliko ne želite preskočite ovaj korak )
• 4 režnja češnja-češnjaka
• 2 svježe crvene paprike
• 2 svježe zelene paprike
• 500 g svježe rajčice (ili cherry - ovisno što imate ) + pasirane rajčice ( ovisno po potrebi i koliko tečnosti želite u jelu )
• 100 g sušene rajčice u maslinovom ulju ( koristio sam svoju domaću proizvodnju,po želji )
• 300 g zelene ili crvene leće
• 4 komada svježih jaja

• Začini po želji i ukusu : himalajska sol, grubo mljeveni crni papar, korijander u zrnu, sušena i drobljena chilli papričica, kumin, svježi korijander (list)

 

Postupak :

Prije svega pripremite si sve potrebne sirovine za ovo jelo. Povrće operite, te ga nasjeckajte po želji. Na plitku masnoću dodajte pileće mljeveno meso, te ga pirjajte na laganoj vatri sve dok ne omekša i tekućina se dovoljno izreducira. Dodajte sitno sjeckani crveni luk i izdrobljeni svježi češnjak, lagano posolite i nastavite pirjati sve dok luk lagano ne omekša. Ukoliko ne volite okus luka možete ga izbaciti, a po potrebi možete ga i u posudi lagano karamelizirati - čisto onoliko da dobije laganu zlatnu boju.

Nakon toga ubacite svježu i sušenu rajčicu. Nastavite s pirjanjem. Kad rajčica omekša dodajte svježu papriku i podlijte s malo pasirane rajčice. Ostavite da se kuha na srednje jakoj vatri. Začinite po ukusu, a pred kraj ubacite leću. Doradite okus i dodajte sve željene začine po ukusu. Ukoliko Vam se učini da je jelo malo isuviše "suho" slobodno podlijte s vodom, povrtnim temeljcem ili dodajte još malo pasirane rajčice.

           

I pred sami kraj, meni najdraži. 😊 Dok se jelo lagano krčka, na samu površinu dodajte jaja, pazeći da ne razlijete žumanjak. Posolite i lagano popaprite, a zatim poklopite i ostavite da se još lagano krčka nekakvih 3-5 min, ovisno koliko termički obrađeno jaje volite. Pred kraj posipajte sa svježim korijanderom i poslužite odmah dok je toplo, uz sezonsku salatu po izboru i jakoooo puno kruha s kojim ćete moći umakati u umak. 😋