Idući mjesec, točnije 24. ožujka biti će dvije godine i drugi po redu blogorođendan, a jučer je na blogu bilo preko 300 000 sveukupnog pregleda. Hvala svima koji me i dalje pratite, čitate, isprobavate recepte... U zadnje vrijeme sam počeo mnogo češće objavljivati nove recepte na blogu jer sam u velikom zaostatku, a i povodom nekakve zahvale što me pratite objavljivati sve češće recepte i onoliko koliko smatram da bi bilo dovoljno jer ne mogu nikoga nagraditi za ovu vjernost s obzirom u kakvoj sam trenutačnoj situaciji. Oni koji me duže prate pretpostavljam da znaju o čemu govorim. Prošlo je već dva mjeseca otkako ne radim i naravno da mi to nije nimalo drago jer se opet vraćam u onu negativnu i lošu situaciju u kojoj je opet cijeli teret pao na mojega oca s kojem već duži niz godina vodimo bitku s režijama, hranom i preživljavanjem, no na svu sreću u pripremi imam još puno recepata koje trebam objaviti, ali i vrijeme kad smo malo bolje živjeli, pod nekakvim normalnim uslovima. Rekao sam sam sebi kako se više jednostavno ne mogu živcirati oko takvih stvari, moram jednostavno prihvatiti situaciju kakva jeste i ići dalje sve dok se ne ukaže nešto pozitivnije i bolje. Isto tako iz života sam izbacio ljude koji su puni negativne energije, oni koji vole glumiti "generale poslije bitke", životne filozofe i njima slične, što uključuje i najužu rodbinu koja ne zna svoje živote sredite, a mojim bi upravljali i koji ne znaju prvo očistiti ispred svojeg praga, a zatim dalje. To su ljudi koji su me godinama ugnjetavali, no na svu sreću i to je prošlo, jer sada sam trenutačno okrenut ka ljudima koji su kontradiktorni od svih navedenih, a znate i sami kako kažu kada ste u nekakvom negativnom ili pozitivnom okruženju da poprimate i postajete dio takvih i naravno ukoliko dozvolite takvima da utječu na Vas ili ukoliko nemate obrambeni mehanizam i "lijek" kako ja znam reći, za takve ljude. Tri i pol godine kako nisam radio imao sam "učitelja" pokraj sebe, a to je moj otac koji iza sebe ima životnu školu, koji me svaki dan učio kako se postaviti prema određenim ljudima, kako zauzeti položaj, kako se braniti od negativne energije... Drugim riječima upoznao me još više sa svijetom kojega i nisam baš tako savršeno poznavao. I da njega tada nije bilo ne znam što bi bilo sa mnom jer mi je najveća potpora u životu.Ali dobro u nekim od narednih postova na blogu ću Vam malo detaljnije ispričati o ocu, jer bih mogao baš sada i u ovom trenutku napisati roman, ali i ne želim da čitatelji ovoga bloga dobiju dojam negativne energije jer ja to nisam. Vrijeme je za promjene i one naravno najbolje i onoga o čemu trenutačno najviše sanjam, a to je da dobijem posao bilo gdje u Europi, nije bitan kakav, samo da se pokrenem, maknem s ovog primitivnog Balkana, olakšam prvenstveno sebi budućnost, a onda i ocu i da napokon obojica možemo malo guštati u određenim stvarima, jer ako je netko zaslužio bilo kakav odmor od svega, relaksaciju i ono kako ja kažem "mozak na pašu" to je moj otac i zbilja ću dati maksimum od sebe da mu olakšam danas-sutra ili kad već budem mogao. Idemo sad malo na ovaj recept kojega sam također prije nekoliko mjeseci objavio na FB grupi. Riječ je o kineskoj kuhinji koju zbilja volim i guštam u njihovoj hrani, a naročito u pečenoj patki u kombinaciji slatko-kiselih okusa koju sam probao prije nekoliko godina u jednom našem kineskom restoranu. S ribljim umakom iliti "fish sauce"-om sam se po prvi puta susreo i moram Vam priznati da mi se svidio. S obzirom kako se radi o umaku koji se dobiva od fermentirane ribe na prvu pomisao mi se nije svidio, ali u kombinacijama s povrćem i mesom daje sasvim drugačiju priču. Ukoliko ga niste uspjeli dosada isprobati dosta je sličan soja sosu, samo što je malo više slaniji, slatkasto-gorkastog okusa i svjetliji je od tamnog soja sosa. Isto tako ukoliko niste isprobali kinesku smjesu za paniranje koja se zove "tempura" svakako je isprobajte. Meni osobno je mnogo bolja od od klasične bečke, pariške... Sastoji od mješavine običnog oštrog brašna koje je namijenjeno za prženja, zatim finog mljevenog, jestivog škroba ( gussnela ), malo soli, praška za pecivo koje se sastoji od sode bikarbone i gustina, a zatim bjelanjaka, ledene vode. Meso i povrće panirano na takav način uvijek uspije i uvijek bude savršeno hruskavo. I to bi bilo to, barem onoga najbitnijega što sam htio navesti za ovaj recept. Jelo je vrlo lagano, što za pripremu, što kalorijski i hranjive vrijednosti, a s obzirom kako dolazi Valentinovo evo Vam prilog za iznenadite Vama drage i voljene osobe. Za posebni užitak i ugođaj dajte im i kineske štapiće. Nebitno da li će netko s njima znati jesti, ali barem ćete napraviti dodatnu zabavu, podići atmosferu i nasmijati se. Barem ja jesam, jer se uvijek pravim važan pred drugima kako jedem i uopće se uspijem najesti s njima. :)
Sastojci potrebni za mariniranje :
- 1 veći komad svježeg đumbira
- 2 režnja svježeg češnjaka
- 3,5 dl ribljeg umaka ( fish sauce )
- 1,5 dl soja sosa
- 3 jušne žlice sezama ( koji ste prethodno malo sotirali na suhoj tavi )
- soli po potrebi i ukusu
- 500 ml vode
Sastojci potrebni za tempuru :
- 3 bjelanjka
- 5 jušnih žlica oštrog brašna
- 1 puna jušna žlica gussnela
- 1/2 vrećice p.p. ( ili možete upotrijebiti mineralnu vodu )
- obične hladne vode ( po potrebi i sve dok ne dobijete smjesu gušću od one za palačinke)
- soli po potrebi
Preostali sastojci :
- 1 kg pilećih prsa ( otkoštenih i po mogućnosti domaćih )
- 2 veća mlada luka ( za aranžiranje )
- riže po potrebi
This is a topic that's near to my heart... Best wishes! Exactly where are your
OdgovoriIzbrišicontact details though?
my webpage Auto Shop Repair Software
Ma lako i za posao (iako novci jako dobro dođu) kad imaš nekoga na koga se možeš osloniti, nekoga tko te neće razočarati i uvijek će biti uz tebe :)
OdgovoriIzbrišiKlopica kao i uvijek.. slin slin :D
Nisam baš spretna sa štapićima, draži mi je naš pribor, sa štapićima ostanem gladna :D
Je, u pravu si. :) Hvala.
Izbriši